„Zidanje Skadra na Bojani“ – epska pjesma u muzičkom glasu

jedan od najzahtjevnijih projekata koje sam do sada radio. nee samo zbog dužine i složenosti originalne epske pjesme, nego i zbog odgovornosti koju nosi pokušaj da se jedno tako veliko djelo pretvori u savremenu, pjevanu muzičku formu.

Pjesma koju nije moguće samo „otpjevati“

„Zidanje Skadra“ nije tekst koji je moguće jednostavno uzeti iz zbirke, dodati melodiju i otpjevati od početka do kraja.

Originalna narodna pjesma je duga, narativno slojevita i duboko tragična. Njena snaga ne leži samo u radnji nego i u postepenom osjećaju neminovnosti, u izdaji među braćom, u strašnoj cijeni građenja i, prije svega, u liku mlade Gojkovice.

Zbog toga sam tekst za ovu verziju morao napisati iznova, oslanjajući se na originalnu pjesmu, njene ključne motive, događaje, atmosferu i pojedine prepoznatljive tekstualne elemente.

Cilj nije bio da se original skrati do neprepoznatljivosti, nego da se njegova suština prenese u oblik koji današnji slušalac može pratiti kroz pjesmu.

Samo pisanje i usavršavanje teksta trajalo je danima. Muzički aranžman i obrada trajali su još duže. Ovakva tema ne trpi brzinu, površnost niti pristup koji bi joj oduzeo težinu.

O čemu govori „Zidanje Skadra“?

„Zidanje Skadra“ pripada krugu velikih srpskih epskih narodnih pjesama i vezuje se za pret-kosovski ciklus.

U najpoznatijoj zapisanoj verziji pjesma govori o trojici braće Mrnjavčevića — kralju Vukašinu, vojvodi Uglješi i najmlađem Gojku — koji grade Skadar na rijeci Bojani.

Sve što majstori tokom dana sazidaju, vila tokom noći obori. Grad ne može dobiti temelje sve dok se u njih ne ugradi živa ljudska žrtva.

Vila najprije traži Stoju i Stojana, brata i sestru sličnih imena, ali njih ne uspijevaju pronaći. Zatim postavlja novi uslov: ona žena koja sljedećeg dana prva donese ručak majstorima mora biti zazidana u temelje grada.

Braća se zaklinju da nijedan neće upozoriti svoju ženu.

Vukašin i Uglješa ipak pogaze riječ i sakriju svoje ljube. Gojko ostaje vjeran zakletvi i strašnu istinu prećuti.

Zbog toga na Bojanu dolazi upravo njegova mlada žena — Gojkovica.

Nevina, vjerna i potpuno nesvjesna sudbine koja je čeka.

Tragedija mlade Gojkovice

Kada shvati da je vode prema zidu kako bi je živu zazidali, Gojkovica najprije moli za vlastiti život.

Međutim, kada postane jasno da joj spasa nema, njena posljednja briga više nije ona sama, nego njeno dijete.

Moli neimara da joj ostavi otvor na grudima kako bi mogla dojiti malog Jovana i otvor pred očima kako bi ga mogla gledati dok ga donose i odnose.

Upravo taj motiv — majka koja i iz zida nastavlja hraniti svoje dijete — čini „Zidanje Skadra“ jednom od najpotresnijih pjesama usmene književnosti.

To nije samo priča o gradnji jednog grada.

To je priča o cijeni temelja, o prekršenoj riječi, izdaji, poslušnosti, žrtvi i ženi koja strada zbog odluka koje su drugi donijeli umjesto nje.

Iznad svega, to je priča o majčinskoj ljubavi koja ne prestaje čak ni pred najcrnjom sudbinom.

Od usmene tradicije do evropske književnosti

Najpoznatiju verziju pjesme zabilježio je Vuk Stefanović Karadžić od narodnog pjevača poznatog kao Starac Raško.

Pjesma je još u 19. vijeku privukla pažnju evropskih književnih krugova. Njena snaga nije počivala samo na egzotičnosti balkanske legende, nego na univerzalnoj tragediji koju je mogao razumjeti svaki čitalac: sukobu između zakletve i ljubavi, zajedničkog cilja i pojedinačne žrtve.

Jacob Grimm ubrajao ju je među posebno snažne i dirljive primjere narodnog pjesništva.

Legenda o žrtvi uzidanoj u temelje nije poznata samo u srpskoj tradiciji. Slični motivi pojavljuju se širom Balkana i jugoistočne Evrope, ali je upravo verzija o Skadru na Bojani ostala jedna od najpoznatijih i umjetnički najpotresnijih.

Zašto sam pjesmu pretvorio u muzičku obradu?

„Zidanje Skadra“ danas najčešće susrećemo kroz školske lektire, recitacije, književna tumačenja i scenske adaptacije.

Međutim, koliko sam uspio pronaći tokom rada na projektu, veoma je malo samostalnih pjevanih verzija koje ovu veliku epsku priču pokušavaju prenijeti kao zaokruženu muzičku pjesmu.

Zato mi je posebna čast što sam se usudio pokušati nešto takvo.

Ne da bih zamijenio original, niti da bih njegovu ogromnu priču sveo na nekoliko strofa, nego da bih joj dao novi ulaz prema publici koja je možda nikada nije čitala ili ju je nakon školskih dana potpuno zaboravila.

Ova obrada pokušava da mlada Gojkovica ne ostane samo lik iz lektire, nego da ponovo dobije glas.

Glas žene koja stoji pred zidom.

Glas majke koja zna da neće gledati svoje dijete kako odrasta.

Glas koji se, uprkos vijekovima koji su prošli, i danas može čuti.

Ovo nije zamjena za original

Posebno želim naglasiti da ova obrada ni u jednom obliku nije zamjena za originalnu epsku pjesmu.

Naprotiv, njen cilj je da na original ponovo skrene pažnju.

Volio bih da svi koji ne poznaju „Zidanje Skadra“ ili su ga vremenom zaboravili izdvoje nekoliko minuta i pročitaju izvornu pjesmu. Tek tada se može u potpunosti razumjeti koliko je ova priča složena, koliko je težak svaki njen prizor i zašto je ostala prisutna u našoj književnosti toliko dugo.

Original počinje poznatim stihovima:

„Grad gradila tri brata rođena, Do tri brata, tri Mrnjavčevića: Jedno bješe Vukašine kralje, Drugo bješe Uglješa vojvoda, Treće bješe Mrnjavčević Gojko; Grad gradili Skadar na Bojani…“

Moja verzija nije pokušaj da nadomjesti te stihove, nego da njihovu tragediju približi današnjem slušaocu kroz muziku.

Naslov: Zidanje Skadra na Bojani

Izvor: Srpska epska narodna pjesma

Ciklus: Pred-kosovski ciklus

Tekstualna adaptacija i muzička obrada: STRIGOI | Damir Mrkaljevic