Stojan Kovačević – Šantićeva pjesma o velikom junaku Hercegovine

Nakon dugog rada završena je nova obrada pjesme „Stojan Kovačević“, koju je Aleksa Šantić napisao 1911. godine u čast jednog od najvećih hercegovačkih junaka 19. vijeka – vojvode, ustaničkog vođe i hajdučkog harambaše Stojana Kovačevića.

Šantić ovom pjesmom podiže svojevrstan poetski spomenik čovjeku kojeg prikazuje kao hrast izrastao iz hercegovačke goleti, dovoljno snažan da pruži utočište progonjenima. Predstavlja ga i kao lava koji obilazi porobljena sela, budi klonule i cijeli svoj život usmjerava prema slobodi.

Pjesma je istovremeno oproštaj od velikog junaka i pitanje ko će nakon njegove smrti nastaviti da lomi tamnice, lance i ključeve tirana i osvajača.

Ko je bio Stojan Kovačević?

Vojvoda Stojan Kovačević rođen je u selu Srđevići kod Gacka, u istočnoj Hercegovini. Decenijama je učestvovao u ustancima i oružanom otporu protiv osmanske, a kasnije i austrougarske vlasti, zbog čega je ostao upamćen kao borac za slobodu Hercegovine od svake tuđinske i nametnute vlasti.

Savremenici su ga pamtili po izuzetnoj hrabrosti, snalažljivosti i sposobnosti komandovanja, dok je u narodnom predanju ostao poznat i kao „gatački ris“.

Godine 1882. bio je jedan od predvodnika zajedničkog ustanka pravoslavnog i muslimanskog stanovništva protiv austrougarske vlasti. Ustanak je počeo u Ulogu, a zatim se proširio sjeveroistočnom Hercegovinom i jugoistočnom Bosnom, naročito prema Foči i Trnovu.

Istorijski zapisi bilježe da su Stojan Kovačević i Salko Forta išli na čelu ustanika „kao dva rođena brata“, što najbolje svjedoči o zajedničkoj borbi stanovništva ovih krajeva protiv tuđinske vlasti i okupacije.

Prema rodovskoj tradiciji, vojvoda Stojan Kovačević pripadao je starom hercegovačkom plemenu Maleševci.

Veza sa Crnom Gorom

Stojanov život bio je neraskidivo povezan i sa Crnom Gorom. Učestvovao je u bici na Grahovcu i borbama u klancu Duga nikšićka, a djelovao je i na prostorima Pive, Banjana i Drobnjaka.

Kralj Nikola Petrović odlikovao ga je Ordenom knjaza Danila, dok posebnu simboliku nosi mjesto na kojem ovaj velikan danas počiva.

Njegovi posmrtni ostaci nalaze se na počasnom mjestu uz Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću, u jednom od samo dva istaknuta groba u neposrednom krugu hrama.

Sa druge strane hrama počiva poznati crnogorski junak Novak Ramov Jovović. Prema zamisli kralja Nikole, njih dvojica trebalo je da čuvaju njegovo buduće počivalište – Stojan kao veliki hercegovački, a Novak kao veliki crnogorski junak.

Iako kralj Nikola na kraju nije sahranjen u Nikšiću, grobovi dvojice junaka i danas stoje uz hram kao snažan simbol istorijske povezanosti Hercegovine i Crne Gore.

Posebna zahvalnost Jovanu M. Kovačeviću

Ova muzička obrada ne bi nastala bez Jovana M. Kovačevića, koji mi je prišao sa idejom da Šantićeva pjesma o vojvodi Stojanu Kovačeviću dobije i svoju pjevanu verziju, a zatim odlučio i da sponzoriše njeno nastajanje.

Vrlo lako smo se složili da junak kojem je Aleksa Šantić posvetio ovako snažne stihove zaslužuje da njegova priča ponovo oživi kroz muziku i dopre do novih generacija slušalaca.

Jovanu dugujem veliku zahvalnost na ukazanom povjerenju, podršci ovom projektu i ideji koja je omogućila da se nakon više od jednog vijeka Šantićevi stihovi o Stojanu Kovačeviću prvi put predstave u ovakvom muzičkom obliku.

Gusle, hor i vojnički karakter pjesme

Poseban karakter ovoj obradi daju gusle, snimljene posebno za ovu pjesmu, koje predstavljaju dostojanstven uvod kakav priča o ovom velikanu i zaslužuje.

Pjesmu prati i svojevrstan vojnički uvod u ritmu marša, kojim se već od prvih trenutaka naglašavaju njena snaga, svečanost i epski karakter.

Kompozicija je prilagođena i za horsko izvođenje, uz standardni vodeći vokal kojem hor odgovara u ključnim dijelovima. Takav aranžman omogućava njeno izvođenje na kulturnim manifestacijama, svečanim akademijama, obilježavanjima i drugim prigodnim događajima.

Želeći da i ovoj obradi ostavim svoj mali autorski potpis, Šantićevom originalnom tekstu dodao sam završni stih:

„Kad tebe nema, junače stari.“

Autentična fotografija vojvode

Važno je napomenuti da lik prikazan u videu nije izmišljen niti predstavlja slobodnu umjetničku interpretaciju.

Slika korištena u videu nastala je na osnovu autentične istorijske fotografije vojvode Stojana Kovačevića, koja je za potrebe ove obrade pažljivo digitalno restaurirana, kolorirana i prilagođena širokom formatu.

Na taj način nastojao sam sačuvati njegov stvarni izgled i istorijsku autentičnost, a istovremeno fotografiju približiti savremenom vizuelnom formatu.

Aleksa Šantić – Stojan Kovačević

Kô hrast što niče iz goleti one Gonjenoj tici da skrovište bude — I ti si nikô iz djedovske grude Da budeš branič onih što ih gone.

Kô vihor mladi od grma do grma I ti si tako, uzvišena čela, Kružio, lave, od sela do sela Mrtve da budiš… Tvoja sveta krma

Bješe sloboda… I u vječnom boju Za nju si davô krv i dušu svoju, I svaki korak njoj rane te stoji…

Vaj, sada kad nas sindžir tuče, Ko će da krha tamnice i ključe Kad tebe nema i orlova tvoji’?

Kad tebe nema, junače stari.

Tekst: Aleksa Šantić Muzika i obrada: STRIGOI Studio Ideja i pokrovitelj projekta: Jovan M. Kovačević Gusle: posebno snimljene za ovu obradu

O projektu STRIGOI

STRIGOI je istraživačko-muzički projekat posvećen oživljavanju starih i zaboravljenih tekstova, sevdalinki, narodnih predanja i priča, kao i pjesama koje su kroz brojne izvedbe izgubile svoj prvobitni oblik.

Cilj projekta nije samo stvaranje nove muzike, već i ponovno otkrivanje književnosti, istorije i kulturne baštine koja je oblikovala prostor Balkana.

Volite li kvalitetan sevdalijski i narodni zvuk, epsku poeziju, književnost i kulturnu baštinu, pretplatite se na kanal STRIGOI Studio i poslušajte i ostale obrade nastale u okviru ovog projekta.